|
 Iako
relativno mala zemlja, Bosna i Hercegovina ima bogatu
kulturu koja je imala veliki utjecaj kako na područje
balkanskog poluotoka, a i šire. Bosna i Hercegovina, sa
Mađarskom, je jedina balkanska zemlja koja je dala više od
jednog nobelovca. Glavni grad Sarajevo je bio domacin XIV
Zimskih olimpijskih igara, održanih 1984 godine, koje su
tada smatrane najuspješnijim i najorganizovanijim.
 Muzika
Bosne i Hercegovine ima dugu historiju. Tradicionalna muzika Bosne
je mješavina Albanskih, Bošnjackih, Hrvatskih, Romskih, Turskih,
Mađarskih, Srpskih, i Makedonskih utjecaja. Najčuvenija
tradicionalna muzika iz Bosne i Hercegovine je sevdalinka (tur.:
ljubav). U bivšoj SFRJ, država je podržala amaterske muzičke
ansamble. Pop i rok-grupe kao što su: Indexi, Bijelo dugme,
Bolero, Crvena jabuka, Plavi orkestar, Zabranjeno Pušenje, Dino
Merlin i druge, spadaju među najpopularne na zapadnom Balkanu.
Svakako treba spomenuti i muzičare i grupe novijeg vremana poput:
Edin Osmić (Edo Maajka), Dubioza kolektiv, Skroz, Erogene zone,
Velahavle, Sikter, Validna Legitimacija, Vuneny, Zoster, Mostar
sevdah reunion i mnogi drugi /više o njima na linku:
muzika/.
 Bosansko-hercegovačka
književnost se sastoji od mnogih poznatih književnika i pisaca.
Književnik Ivo Andrić je najznačajniji predstavnik
bosanskohercegovačke književnosti i dobitnik nobelove nagrade
književnosti 1961. godine za "kompletan književni rad o historiji
jednog naroda"; vrhunac tog rada je bio roman "Na Drini Cuprija".
Neki drugi poznati pisci iz Bosne i Hercegovine su Meša Selimovic (Derviš
i smrt, Tvrđava), Ivan Franjo Jukić, Nedžad Ibrišimović, Hamza
Humo, Ibrahim Kajan, zatim Mehmed Ðedović i mnogi drugi velikani. Od
pjesnika bosanskog porijekla najpoznatiji i najbolji je Aleksa
Šantic. Dovojno je spomenuti njegovu pjesmu Emina i vec se
zna kome se radi. Pored Šantica tu su i Musa Ćazim Ćatić,
Mehmedalija Mak Dizdar (Kameni Spavač i Modra Rijeka), Marko
Vešović, Abdulah Sidran (Bosna, Planeta Sarajevo, Sarajevske
priče), Izet Sarajlić itd. Za vrijeme osmanske
vladavine, mnogi pisci iz Bosne i Hercegovine su pili poznati u
Islamskom svijetu, a u samoj Bosni razvija se Alhamijado
književnost.
 Važno
je spomenuti da je prisutnost triju vjera u Bosni i Hercegovini
imala ogroman uticaj na kulturni razvoj zemlje. Sarajevo je jedini
grad pored Jerusalema koji ima džamiju, katoličku i pravoslavnu
crkvu, kao i sinagogu udaljene 100 metara jedne od drugih.
Najznačajniji eksponat zemaljskog muzeja u Sarajevu je sarajevska
Hagada, tradicionalna jevrejska knjiga koju su Sefardi donijeli u
Sarajevo po svome izgonu iz Španjolske. Bosna i Hercegovina također
ima mnogih impresivnih primjera vjerske arhitekture, kao što su:
Begova džamija, samostan Kraljeva sutjeska, Ferhadija džamija u
Banjaluci, Tekija u Blagaju, Aladža džamija u Foči, Pravoslavni
manastir Žitomislići pokraj Mostara, Franjevački samostan Gorica
pokraj Livna i drugi.
 Isto
tako, značajan dio bosanskohercegovačke kulture je filmska
umjetnost. Reditelj Danis Tanovic je 2002. godine bio dobitnik
Oskara za film "Ničija zemlja" u kategoriji najbolji strani
film. Film "Gori vatra" Pjera Žalice je također vrlo
uspješano i nagrađivano djelo, kao što je i njegov najnoviji
projekt, "Kod amidže Idriza". Film "10 minuta"
reditelja Ahmeda Imamovića je dobitnik nagrade "Felix"Evropske
Filmske Akademije . Srđan Vuletić sa svojim filmom: "Ljeto u
zlatnoj dolini", je dobio devet međunarodnih nagrada među kojima
su Nagrada "Tigar" na Roterdamskom filmskom festivalu. Potom
nezaobilazna Jasmila Žbanić i film "Grbavica", koji osvaja
prestižnu nagradu berlinskog festivala: "Zlatni medvjed" (2006.), te
cijeli niz drugih umjetnika i ostvarenja: Aida Begić (Sjever je
poludio), Benjamin Filipović (Dobro uštimani mrtvaci), i
mnogi, mnogi drugi.
Korisni linkovi:
|
