 |
Bugojno se nalazi u
jugo-zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Smjesteno je u plodnoj
Skopaljskoj Dolini koja se nalazi u gornjem toku rijeke Vrbasa.
Skopaljska Dolina se nalazi na 570 metara nadmorske visine i 366
kvadratnih kilometara povrsine. Dolina je bogata bjelogoricnim i
crnogoricnim sumama koje su bogate autohtonom divljaci. Opstina Bugojno
granici sa opstinama Gornji Vakuf, Kupres, Donji Vakuf i Novi Travnik.
Po popisu iz 1991 godine opcina Bugojno je imala skoro 47,000 stanovnika
od cega je u samom gradu zivjelo 22,000 stanovnika.
Bugojno je okruzeno prelijepim planinama Kalin (1530 m), Rudina (1385
m), Stozer (1662 m) i drugim manjim. Rijeka Vrbas sa pritokama:
Gracanica, Vesocnica, Poricnica, Duboka, Bunta, Vitina, Drvetinjska
Rijeka, Vileski Potok, je zaista jedna od najljepsih rijeka BiH. Svoj
ubrzan razvoj i preporod Bugojno je dozivjelo poslije II Svjetskog rata,
a narocito u poslijednje dvije decenije kada se svrstalo u red
najrazvijenijih opstina BiH. Okosnicu razvoja cinila je industrija.
Rudno bogatstvo i
obilje plodne zemlje u skopaljskoj dolini su bili glavni razlozi za
naseljavanje drevnih naroda na ove prostore.
Najraniji pronalasci koji
svjedoce o postojanju neke vrste naselja u ovim krajevima datiraju cak
do 3000 godine prije nove ere. Na ovim iskopinama pronadjene su dvije
grivne i dvije mamuze iz desetog stoljeca. Pronadjeni su ostatci naselja
Ilirskog plemena Sardeti na Gomilama kod sela Karadze. Naseljivanje
Ilirskih plemena na ovim prostorima predpostavlja se na period oko 700
godina prije nove ere. Ad Matricem, je Rimski naziv vojnicke utvrde koju
su oni utvrdili na ovim prostorima kako bi zastitili jednu od vaznijih
raskrsnica rimskih puteva koji su vodili iz Dalmacije i Hercegovine za
Srednju Bosnu i Panoniju. Ostatci starih rimskih puteva se mogu i danas
vidjeti. Skopaljska dolina je pomenuta u Povelji ugarskog kralja Bele IV
1244. godine. Ime dobija po staroj zupi Uskoplje, koja se proteze od
Gornjeg Vakufa do Donjeg Vakufa, koji su se tada nazivali Gornje i Donje
Skoplje.Tokom srednjeg vijeka, kraj oko Gornjeg Vakufa imao je veliki
broj utvrda i gradova bosanske vlastele. U dolini rijecice Gracanice
nalazio se Susid (kod sela Kordića), kraljevski gradic. Turci su dosli u
ove krajeve nakon poziva Hrvoje Vukcica, tadasnjeg vladara Skopaljske
doline. Susid se odrzao kao utvrda dugo u tursko doba. Susid je napusten
1833. godine. Turskom vlascu ovi prostori ulaze u Sandzak Klis.
Austro-Ugarska kraljevina osvaja Uskoplje i donosi razvitak. Nova vlast
je uspostavljena u Bugojnu kao centru regije. Bugojno spada u
bosanskohercegovacke gradove koji nisu izrasli iz osmanske urbane
tradicije, zbog cega njegov razvoj krajem XIX i pocetkom XX stoljeca
posjeduje karakteristike drukcije od osobina gradova koji su nosili
duboko urezane odlike duge historije orijentalno-islamskog i
orijentalno-balkanskog grada. Sa zavrsetkom I svjetskog
rata, Bugojno ulazi u sastav Kraljevine Jugoslavije, a da bi realan
prosperitet dozivjelo krajem II svjetskog rata. Bugojno izrasta u
privredni i politicki centar Gornjevrbaske regije koja je imala preko
100,000 stanovnika.
Thanx to:
mojebugojno.net |
