|
Doboj je smjesten izmedju obronaka Ozrena i Borije, na izlazu iz
maglajske-dobojske klisure, u sirokoj ravnici na 143 metara nadmorske
visine gdje Bosna prima svoje pritoke Usoru i Sprecu. Doline spomenutih
rijeka bile su prirodni putevi pa je Doboj bio vazna raskrsnica drumskog
i zeljeznickog saobracaja. Kulturno-istorijski razvitak, kao onaj
najstariji, rezultat je razvitka Doboja. Prije posljednjeg rata bio je
sjedište općine koja je obuhvatala područje od 691km2. Taj prostor sada
pripada općinama Doboj (Republika Srpska), Doboj Istok, Doboj Jug i
Usora (Federacija BiH). U općini je živjelo 102 549 stanovnika, od čega
je na grad otpadalo 27 498 (podaci iz 1991.). Takoder opcina je imala
dosta srazmjerno velikih sela sa preko 2000 stanovnika kao: Klokotnica
3989 stanovnika, Kotorsko 3295 stanovnika, Makljenovac, Grapska
Gornja...
Na samom uscu Usore u Bosnu otkriveni su ostatci ljudskog stanista sa
brojnim predmetima cija se starost procijenjuje na oko 35 000
godina.Tekovine koje je covijek ovog podrucija ostavio, prenijele su se
u novi kulturni stupanj neolit (mladje kameno doba) koje je znacilo
ogroman korak naprijed u razvitku drustva. Novo razdoblje razvitka ovog
kraja pocinje rimskim osvajanjem i vladavinom. Rimska gradjevinska
djelatnost na uscu Usore vrlo je obilna. Tu su, u stvari, dvije
utvrdjene gradjevine cjeline jednog odbrambenog kompleksa. Dolazak novih etnickih grupa, medju njima i Slavena u ove
krajeve, znacilo je pocetak nove istorijske epohe. Najstariji sacuvani
pismeni trag imena Doboja potice iz 1415 godine. Iste godine spominje se
i naselje oko tvrdjave. Ne zna se tacno kada su Turci zauzeli Doboj, ali
jedan pisani izvor iz 1503. godine zatice tvrdjavu u turskom
posjedu.Polovinom XVIII stoljeca Doboj postaje sjediste najmanje
kapetanije u Bosni, a pripadao je tesanjskom kadiluku. Tokom XIX
stoljeca Doboj se jos spominje u vezi Austro-ugarskim ratom,
mnogobrojnim bunama Muslimana i raje, narocito u vezi sa pocetkom "Zmaja
od Bosne" Husein kapetana Gradasevica. Sa ovim dogadjajem Doboj ulazi u
predvecerje Austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Austro-ugarske
okupacione trupe, koje su nadirale u pravcu Doboja, naisle su na
neocekivani spontani otpor naroda.
U toku 1 svjedskog rata Austro-ugarska je u Doboju organizovala
prihvatni logor za internirce odakle su oni upucivali u zloglasne logore
Arad, Sopranjsku i drugdje, a dobar dio logorasa je umro od gladi,
iscrpljenosti i masovnih epidemija u samom logoru. Racuna se da je kroz
ovaj logor od kraja 1915. godine do polovinom 1917. godine proslo preko
45 000 interniraca oba pola racunajuci djecu i odrasle. Znatan je
doprinos Doboja u narodnooslobodilackom ratu u socialistickoj revoluciji
naroda i narodnosti Jugoslavije. U njegovoj neposrednoj blizini uspjesno
je djelovao i borio se Ozrenski partizanski odred formiran medju prvima
na teritoriji BiH. U prvim danima ustanka naroda ovog kraja nocu izmedju
23. i 24. avgusta 1941. godine oslobodjen je najveci dio grada i
izvrsena jedna od najvecih diverzija toga vremena u Evropi dignuto je u
zrak oko 150 vagona sa municijom koje je okupator pripremio za transport
na istocni front. Ni poruseni mostovi, drumovi, elektricna centrala i
zeljeznicka postrojenja koje je okupator, povlaceci se u svom gnjevu,
ostavio za sobom, nisu mogli sputati odusevljene stanovnike Doboja koje
su u zoru 17. aprila 1945. godine, docekali svoje oslobodioce. Dobojska
opstina je dala revoluciji pet narodnih heroja Ismeta Kapetanovica,
Milosa Kupresa, Josipa Jovanovica, Simu Lukica i Refika Beslagica. I
tako su na zgaristima i rusevinama opustosenog grada i opstine pod veoma
teskim uslovima udareni temelji privredi, obrazovanju, kulturi,
zdravstvu stambeno komunalnoj izgradnji novog, slobodnog i
socijalistickog Doboja.
|
